|
|
| srpanj, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design:× blog master ×
brushevi:DeviantArt
font:kirsten it
Okruženi strahom i tamom krenuli smo iz tog "zatvora".
Kroz obližnju šumu smo stigli do autoputa.
Pokušali smo autostopom stići do Zagreba...
Čekali smo satima, sve dok nije nam nije stao naizgled
običan starac... Ljubazan starac sijede kose i razigranog
pogleda, upitao nas je kuda smo krenuli..... Mi promrzli od
zime i uplašeni od noći smo jednostavno odgovorili: "Kući!"
Na to je on upitao gdje mi živimo, a mi smo mu odgovorili
neka nas samo ostavi u Zagrebu ako nije problem. Sjeli
smo u auto i krenuli......Tjekom razgovora starac nas je upitao
kada smo rođeni, mi smo se podsmjhnuli i odgovorili: "Na petak
13." On nas je upitao jel to stvarno istina, mi smo ovaj put ozbiljno
odgovorili da je to istina. Starac je zaustavio automobil i histerično
počeo vikati da izađemo iz automobila i nazvao nas je "đavoljom
dijecom". Izašli smo i opet smo bili na "početku". Na našu veliku
sreću naišao je Darko (stari prijatelj naših roditelja). Zapravo smo
i bili krenuli kod njega i tete Mirjane.
Nastavak slijedi i pozzzzzz od Kilera
Daleko od sviju, bez obitelji i prijatelja živjela je žena tamnih očiju bez
srca i duše....Na našu veliku žalost to je bila žena kod koje smo mi od
sada morali živjeti....Bila je to naša baka. Žena koja nas je mrzila iz
dna duše. Stalno nas je okrivljavala za smrt svoga dijeteta (naše majke).
Ona je vjerovala kako smo mi đavolja dijeca koja su joj oduzeli prvorođenu
kći. Živjeli smo u maloj trošnoj šupici pokraj kuće u koju bi pala svaka kap kiše
i u kojoj bi se osjetio miris zemlje i pljesni. Hranu bi dobivali jednom dnevno i
to u kolićini jedeva dovoljnoj za jednu osobu, to bi si morali podjeliti tako da
imamo što jesti cijeli dan. Novu odjeću smo dobivali jedino za Božić i to od
starih prijatelja naših roditelja. Uopče nije marila za nas kao da nismo ista krv...
Nakon više godina mućenja odlućili smo poduzeti nešto! Otišli smo od kuće, ako
se to uopče i može tako nazvati. Otišli smo kod starih prijatelj naših tragično
izgubljenih roditelja....
Nastavak slijedi...
Pozdrav od Killera.
Jednoga presmrtastičnog kišnog dana na našem tavanu pronađen je leš!
Bila je to naša starija sestra koja je visila na konopu, bila je tako nepomična
i mrtva! Imala je 14 godina i ubila se zbog DEČKA! Ona nam je bila jedina
prijateljica i jedina osoba do koje nam je bilo stalo! Nakon njezine
prerane smrti naš se otac propio, a majku nismo imali jer je umrla tjekom poroda.
Bio je to koban petak trinaesti, dogodile su se 3 strahote: majka nam je umrla i rođeni
smo nas dvoje ( katastrofaaaaaaaa ). Nakon dužeg maltretiranja socijalna služba
nas je dodjelila baki ( maminoj mami) . Naša baka nas nije voljela, čak se usuđujemo
reći da nas je mrzila i krivila za smrt naše majke ( kao da nam nije bilo dovoljno teško i bez toga ).
Nastavak slijedi...
Pozzzzz od Mr. Killer & Mrs. Killer
Dobar dan! Dobro nam došli u zonu strave i užasa koja je stvorena samo radi vas.....Osobe koje posjećuju ovaj blog i koje komentiraju biti će pošteđene prerane smrti.............Nadamo se da ćete uživati u ovom blogu i ostavljati puno komentara......... Pozdrav od : Mr. Killera i Ms. Killer.
